Loading color scheme

Isječak iz video priloga 81 koji su uredili učenici VI-IX razreda iz OŠ „Radomir Rakočević“ iz Mojkovca, snimljen 30.10.2015. godine

Nijedan čovjek nije ostrvo, samo po sebi cjelina;

svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje;

 Džon Don

Svaki čovjek, da bi se ostvario i bio ispunjen i srećan, ima potrebu da komunicira, da razgovara sa drugim ljudima. Svaka izgovorena riječ novo je iskustvo i saznaje. Sve što mi kažemo a neko drugi čuje poprima dublji smisao i novo značenje.

Da bismo ovo pojasnili možemo zamisliti da pričamo sami sa sobom i da nas niko ne čuje. To nije nimalo lijep osjećaj, složićete se. Nasuprot tome, kada razgovaramo sa nekim i kada osjetimo da nas ta osoba sluša pažljivo i pri tom razumije, mi osjećamo da to što govorimo vrijedi i da nismo usamljeni u svom mišljenju. Neko želi da čuje naše mišljenje, voli da nas sluša i razgovara sa nama. Neprocjenjiv osjećaj, zar ne?

Vrijednost naših riječi mjeri se stepenom kvaliteta slušanja drugih ljudi. Zvuči paradoksalno, ali mi sami više vrednujemo ono što govorimo kada osjetimo da ima dubljeg odjeka u drugom čovjeku.

Možda niste o ovome razmišljali na ovakav način. Da pojasnimo i pojednostavimo. Naše misli i sve ono što govorimo postaje živo tek kada neko drugi čuje šta imamo reći. Zato što jezik i riječi postoje da bismo razgovarali sa drugim ljudima, a ne sami sa sobom – u ovom drugom slučaju bismo mogli i ćutati. Zbog toga postoji razgovor, tj. dijalog i mi imamo pravo i potrebu da se izrazimo – da bismo kroz druge ljude prepoznali vrijednost svog mišljenja, a u nekim situacijama da bismo korigovali i poboljšali znanje i stav o nečemu.

Niko nema pravo da izoluje ili ignoriše nekog čovjeka, da nipodaštava njegovo mišljenje, vrijeđa način izražavanja. Druga je stvar ako neko ismijava poznanika, slučajnog prolaznika ili druga i prijatelja pa je potrebno ukazati na nedolično ponašanje na pristojan način. Ipak, svaki čovjek voli da bude saslušan, da ima sa kim da podijeli svoje misli, svoje želje i stremljenja. Zaista, nijedan čovjek nije ostrvo, a da mu ne treba neko drugi, da mu se obrati i kaže nešto, čuje šta mu se ima reći.

  • • Da li dijelite svoja razmišljanja sa drugarima iz okoline, članovima porodice ili pak nekim drugim?
  • • Ukoliko je odgovor da, jeste li razmišljali zbog čega to radite?
  • • Koliko vas osobe iz vaše neposredne okoline podstiču da izražavate svoje mišljenje?
  • • Da li prepoznajete razliku između slobode izražavanja mišljenja i neprimjerenog obraćanja ili nametanja mišljenja?
  • • Kako biste opisali trenutak kada slobodno izražavate mišljenje?
  • • Kako biste opisali situaciju u kojoj neko nešto neprimjereno govori ili nameće svoje mišljenje drugome?