Loading color scheme

Isječak iz video priloga 154 koji su uredili učenici VI-3 razreda iz OŠ „Milija Nikčević“ iz Nikšića, snimljen 23.11.2017. godine

Poslednjih godina mnogo se priča o pravima i slobodama koje svaki čovjek svojim rođenjem dobija, a naročito se skreće pažnja kada se govori o dječijim pravima. Često se o tome govori usput i bez dubljeg promišljanja šta zapravo to znači – imati svoja prava.

Prije svega, zvanično usvojenim dokumentima – Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o pravima djeteta, koje su prigrlile države širom svijeta, precizirano je koja su naša prava i kako možemo da ih koristimo. Time je omogućeno da svaki čovjek i građanin nađe svoje mjesto na planeti, da se osjeća i bezbjedno i slobodno, a da pri tom bude siguran da i drugi ljudi imaju to što on sam ima. To znači, na primjer, da ima pravo da putuje i da se kreće slobodno, da ima pravo da kaže šta misli, da organizuje svoj život kako misli da je najbolje i najljepše, da se druži i smije, da pleše i pjeva, da se raduje. Sve ovo i mnogo toga još nama osigurava država u kojoj živimo. Država ima svoje načine kako štiti naša prava, a uz prava uvijek idu i slobode.

E sada, da ne zaboravimo, a čini nam se da, ipak, ponekad zaboravimo – uz prava uvijek i uvijek idu i naše obaveze i odgovornosti koje imamo pred sobom i pred drugim ljudima. Naše obaveze se, prije svega, odnose na to da kako čuvamo svoja prava, odnosno sve ono što mi volimo da imamo za sebe, da isto tako sve to čuvamo i za druge ljude koji nas okružuju. Ne zaboravimo – ja imam pravo da čuvam sve što volim, ali i ti i on i ona i oni isto tako imaju ta ista prava i za sebe čuvaju sve ono što smaraju dragocjenim u svom životu.

Lijepo je da svako za sebe zna šta mu pripada i kako njegov život može biti dobar i srećan, ali je još ljepše kada mislimo na druge i kada se u jednoj hitroj razmjeni utrkujemo da mislimo na druge ljude i da čuvamo njihova prava i slobode, a onda će oni, dirnuti našim činom, htjeti da čuvaju nas i naša prava.

I tada, ne samo da smo slobodni i da imamo sve što nam treba, nego smo i srećni i ispunjeni kad vidimo radost na licima drugih ljudi, jer i oni imaju sve što im treba. A sjetimo se da mi radost nikad ne možemo vidjeti na svom sopstvenom licu, samo na licima drugih ljudi. Naše oči su uprte u druge i drugi su uvijek odraz naše sreće.

A ko sve ove čudesne pojave u državi nadgleda? Ima jedna jako važna i dostojanstvena institucija koja pomno prati kretanja i da li su nestali osmijesi sa lica građana. Ta institucija se zove Ombudsman, tj. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda. Kakva sreća za građane da postoji ovakva jedna institucija! Kakva privilegija za nju da nadgleda da li su njeni građani poštovani i slobodni, da li dira neko u njihova prava!

Dakle, sve je pažljivo osmišljeno da živimo slobodno i zaštićeno, samo kada bismo mi malo više obratiti pažnju na to i u životu sve bolje i bolje primjenjivali.

  • • Razmislite o tome šta je to što smatrate dragocjenim u životu?
  • • Da li smatrate da imate pravo na to?
  • • Da li smatrate da slobodno možete govoriti o tome?
  • • Da li vam je neko nekada ugrozio to što vam je isključivo važno?
  • • Ako jeste, da li vam je neko pomogao da to sačuvate?
  • • Ko vam je pomogao?
  • • Kako ste se osjećali kada ste bili u situaciji da to izgubite, a kako nakon toga što ste se izborili da to sačuvate?